Postoje kuće koje se grade ciglama, i postoje kuće koje nastaju emocijama i sjećanjima.
Atelier Lakota pripada upravo ovoj drugoj vrsti.
Kuća je prije svega posveta mojim precima s očeve strane — obitelji koja je generacijama živjela na ovom području i polako, tiho, ali trajno utkala svoje priče u istarsku zemlju.
Pamtim mog oca koji je ovdje živio. Njegov prerani odlazak kada sam bila dijete ostavio je u meni tišinu i prazninu ali duboku potrebu u odrasloj dobi da sačuvam ono što je bilo njegovo.
Pamtim moje noniće i njihov seoski ritam koje današnji brzi svijet više ne poznaje i njihovu kampanju u blizini gdje je crvena istarska zemlja prljala naša koljena, ruke i obraze i gdje je najslađe bilo pojesti voćku sa stabla, gledati zečeve ili sjediti u travi i promatrati oblake.
Ne pamtim kad je moj nono Antonio bio kinematograf i obilazio sela i ljudima prikazivao filmove na platnu, donoseći im prve trenutke čarolije pokretnih slika, ali to pamte mnogi drugi ljudi i rado ga se sjećaju.
Pamtim mog strica, seoskog slikara Paola, koji je do nedavno imao svoju malu galeriju u selu. Njegovi prepoznatljivi potezi kista i tehnike ulja na platnu — panorame seoskih prizora, istarskih krajolika i veduta gradova — krase mnoge domove i ugostiteljske objekte u okolici dan danas.
I naravno, pamtim našu obitelj, mene, mog brata, mamu i tatu kad smo bili sretni. Kad je pao prvi snijeg koji sam ikada vidjela u životu. To je bilo u Brtonigli. U ovom dvorištu…
I zato volim ovu kuću, jer ona je poveznica s korijenima koji me drže, usmjeravaju i vraćaju onome što je istinski važno – a to je obitelj.
Ako tražite mjesto koje ima priču, dubinu, mir i toplinu — vjerujem da će Atelier Lakota biti vaš istinski dom u Istri. Dočekujemo vas kao prijatelja, ispraćamo kao obitelj.
Naše platno, vaša slika.
Vidimo se u Brtonigli.